Svako je došao na ovaj svet da nađe svoj put

Čime se bavim

Ćao ja sam Miloš i pomažem ljudima da dođu do svog punog potencijala.

Lakoća življenja

Lakoća življenja je iskustveno-transformaciski-edukativni program ,koji će vam om ogućiti da uz pomoć znanja koje je dostupno malom broju ljudi i balansiranja energetskog polja bolje razumijete suštinu i dobijete širu sliku vašeg života .

Individualni rad

Zašto rad jedan na jedan?
Kako smo svi jedinstveni na ovom svetu, jedinstveni u svemu što radimo i kako se nosimo sa svetom oko sebe, tako je i lični razvoj i dinamika rada, lična stvar.

Konsultacije

Konsultacije su namenjene svima koji tek započinju rad na sebi i nisu sigurni odakle da počnu. Kroz njih se možemo bolje upoznati i saznati na čemu treba da radite kako biste prevazišli blokade koje vas sprečavaju u ostvarenju vaših ciljeva.

Da li želiš da pronađeš svoj put?

Icon image

Posetite FB grupu

O meni

Ćao ja sam Miloš i pomažem ljudima da dođu do svog punog potencijala. Moj dar je da povezujem nepovezivo, da povežem vaše podsvjesne i nesvjesne blokade sa realnošću koju živite. Posjedujem znanje i tehnike, sa kojima vam pomažem da transformišete vaš životni put i dođete do punog potencijala.

Cijelog života sam bio drug i savjetnik i volio sam pomagati mojim savjetima svojim prijateljima i prijateljicama. Međutim nikad taj svoj dar i želju nisam koristio kao svoje zanimanje, već sam krenuo putem korporacije i stigao menadžerske pozicije koje me je odvela u bolest od silnog stresa.

Sledeće dvije godine od 2013 do 2015 sam bio polufunkcionalan. Oba roditelja su mi preminulii u tom periodu nisam vidio izlaz iz toga začaranog kruga.

Svake noći sam sam vrtio isti film u glavi. Samo jedna misao mi je prolazila kroz glavu: “Ovo je najgori dan mog života”.

Svako jutro i svaka noć su počinjali i završavali sa tom mišlju. Imao sam osećaj da se cijeli moj svijet srušio.

Te 2013 godine sam i krenuo putem ličnog razvoja i to je bilo ono svjetlo na kraju tunela koje me vuklo da izdržim, bez obzira što u realnosti nisam imao nikakav pomak.

Sredinom 2015 godine sam profunkcionisao i manifestovao svoju veliku želju i otvorio restoran. Međutim moja radost je kratko trajala u maju 2016 sam zatvorio restoran. Toga prvoga maja, kafu koju pijem u svom omiljenom mestu, platio sam poslednjim novcem. Nisam imao više ništa. Došao sam na nulu.

Ono štome je zaintrigiralo je da sam bio potpuno miran. Ostvarenje sna i gubitak istog za godinu dana. Očekivao sam drugačiju reakciju kod sebe, ali sve što sam dobio je bio mir. Lakoća i saznanje da ćesvebiti u redu.

Pomislih da se sav onaj rad na sebi isplatio. Sve mi se srušilo, a ja sam bio miran. Zanimljivo zar ne?